Zašto je benzin skuplji u Njemačkoj nego u većini EU-a?

Rastući sukob u Iranu podigao je cijene goriva diljem Europe, no u Njemačkoj su one porasle znatno više nego drugdje — benzin je u posljednjim tjednima poskupio gotovo 5%, što je znatno iznad prosjeka EU-a, piše Euronews.

Europska komisija, koja objavljuje tjedne podatke u svom Oil Biltenu, istaknula je posebno snažan rast cijena u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj i Finskoj.

Vozači u Nizozemskoj trenutačno plaćaju najskuplji benzin u Europi, u prosjeku 2,17 eura po litri prošlog tjedna.

Njemačka je odmah iza s cijenom od 2,08 eura, dok je i Finska u vrhu — posebno po skupom dizelu, kao i benzinu.

Odakle dolaze razlike u cijenama?

Najveća razlika proizlazi iz nacionalnih poreza i trošarina. Njemačka tradicionalno ima više poreze na energente iz fosilnih goriva, i to iz ekoloških razloga te radi financiranja infrastrukture, uz dodatnu naplatu emisija CO2, što povećava ukupne troškove.

Zbog toga Nijemci automatski plaćaju više kada cijene rastu. U mnogim drugim europskim zemljama PDV, trošarine na naftu i CO2 su strukturno niži.

Unatoč tome, nedavni skok cijena njemačkoj se vladi čini nerazmjernim, pa je osnovana radna skupina koja će analizirati što se može naučiti od drugih članica EU-a. Neke zemlje već su reagirale. Hrvatska i Mađarska uvele su ograničenja cijena goriva.

U Hrvatskoj su cijene u početku porasle za oko četiri centa po litri, ali će ograničenje spriječiti daljnji rast i od 23. ožujka fiksirati cijenu na 1,50 eura po litri.

U Mađarskoj je benzin ograničen na 1,51 euro, a dizel na 1,59 eura, no ta mjera vrijedi samo za domaće stanovnike, što znači da će turisti s inozemnim registarskim oznakama plaćati više.

U Austriji vrijedi drugačije pravilo: benzinske postaje smiju povisiti cijene samo jednom dnevno, u podne, dok sniženja mogu provoditi u bilo kojem trenutku.

To čini situaciju jasnijom i transparentnijom, no upitno je dovodi li to do nižih cijena goriva.

Političari kritiziraju naftne kompanije

Ministrica gospodarstva Katherina Reiche kritizirala je činjenicu da cijene goriva brzo rastu zbog visokih troškova sirovina, a zatim se sporo smanjuju, poručivši da vlada želi „razbiti taj mehanizam“.

Predložila je ograničenje prema kojem bi benzinske postaje smjele povećati cijene samo jednom dnevno.

Vožnja je dio svakodnevice za većinu Nijemaca — zbog posla, kupovine i prijevoza djece — pa pritisak na vladu raste.

Radna skupina, koja se sastala u ponedjeljak pod vodstvom Seppa Müllera, optužila je naftne kompanije za „pretjerano podizanje cijena“.

Sastanak je rezultirao oštrim kritikama poslovnih praksi u sektoru.

Novo istraživanje, koje prenosi Handelsblatt, pokazalo je da naftne kompanije redovito koriste krize za brzo podizanje cijena, a berlinski profesor ekonomije Ferdinand Fichtner zaključio je da se najnoviji skok cijena ne može objasniti samo rastom cijena nafte.

„Ovdje se ostvaruju doista visoki profiti“, rekao je Fichtner.

Radna skupina sada traži od Saveznog ureda za kartel proširenje ovlasti, uključujući mogućnost djelovanja protiv cijena koje ocijeni pretjeranima.

„Nećemo dopustiti da nas se ovdje pravi budalama“, rekao je Müller.

Naftna industrija odbacuje optužbe

Na sastanku su sudjelovali njemački čelnici BP-a i Shella, predsjednik Saveznog ureda za kartel Andreas Mundt, predstavnici industrije, potrošačkih udruga i ADAC-a.

Naftna industrija odbacila je optužbe.

Christian Küchen, direktor udruge Fuels and Energy, rekao je za Tagesschau da se marže nisu promijenile od početka sukoba u Iranu te kritizirao planirano pooštravanje antimonopolskih zakona.

Više industrijskih organizacija također je upozorilo na političko miješanje u određivanje cijena goriva po uzoru na austrijski model — među njima Bundesverband Freier Tankstellen, udruga Fuels and Energy i Zentralverband des Tankstellengewerbes.

U zajedničkom priopćenju naveli su da više od polovice cijene goriva čine porezi i trošarine.

„Ako želite trajno smanjiti cijene goriva, morate govoriti o državnim komponentama cijene — a ne o zadiranju u tržišno natjecanje“, poručili su, prebacujući odgovornost na saveznu vladu.